Da je nešto truhlo u krajiškom zdravstvenom sistemu vidjelo se još na početku mandata Vlade Mustafe Muće Ružnića, samoproglašenog „ponosa Krajine“, čovjeka koji je iz kriminalistike, doduše titule magistra kupljene u Banja Luci, zalutao u premjersku fotelju u kojoj se, već se dobrano nazire, nije baš najbolje snašao.
Kada je Elvedin Sedić krajem 2019. godine na press konferenciji iznio šokantne podatke o gubicima od 1.200.000 KM na godišnjem nivou samo u oblasti troškova sanitetskog prevoza. Istraživao je Sedić finansijska poslovanja domova zdravlja i utvrdio postojanje neosnovanog uvećavanja faktura za pređenu kilometražu sanitetskih vozila koja u stvarnosti nije pređena. Rezultat takvih malverzacija i zloupotreba je gubitak sredstava u iznosu od 600.000 konvertabilnih maraka na šestomjesečnom nivou. Manipuliralo se i s banjskim liječenjem koje je pošteno zloupotrebljavano.
I tu nije kraj. Nisu to jedini grijesi ljudi koji vedre i oblače krajiškim zdravstvenim sistemom. Bilo je tu svega, od fiktivnih ljekarskih dežurstava do povlaštenih učešća u različitim komisijama, putovanja na seminare i edukacija van zemlje i mnoge druge blagodati od kojih osiguranici, koji su ujedno i glavni finansijeri budžeta Zavoda, nisu imali nikakve koristi.
Od početka mandata Mućine Vlade do danas, nije se ništa značajno promjenilo. Čak postoje indicije da se pogoršalo stanje kada je u pitanju zdravstveni sistem Krajine. A da je tako, potvrdila je i Maja Uremović ljekar u Hitnoj službi bihaćkog Doma zdravlja. Ona se u podugačkom postu koji je objavila na svom Facebook profilu, osvrnula na aktuelno stanje u kantonalnom zdravstvu, istaknuvši nekoliko vrlo skandaloznih činjenica.
Od problema viška NEMEDICINSKOG OSOBLJA, do“nedostatka” osnovnih lijekova koje pacijenti idu kupovati u privatne apoteke jer ga u domovima zdravlja i bolnici nemaju, nedostupnosti laboratorijske I RTG dijagnostike u primarnim zdravstevnim zaštitama poslije 14 sati, nedovoljnom broju sanitetskih vozila i vozača, do politikanstva koje aktuelne vlasti preko Zavoda zdravstvenog osiguranja i resornog ministarstva prelamaju preko leđa građana i osiguranika koji su najveći finansijeri krajiškog zdravstva, te nejednakosti plata i položaja pojedinaca u zdravstvu koji su povlašteniji u odnosu na druge uposlenike.
Na kraju ostaje jedino objektivno pitanje vladajućima: Je li ključ rješenja u Njemačkoj?
